Sniježnica i Admir

Intro

Oj, Sniježnico, jezero moje,

koliko si tajni sakrila…

A među njima jedna se pamti,

kad je Admir soma izvukao…

Verse

Kad se spusti noć na Sniježnicu,

utihnu čamac, utihne kraj,

Admir sjedi, zabacio štap,

čeka da mu sudbina da znak.

Tiha voda, a u dubini

nešto veliko strunu povlači,

zadrhta štap, zadrhta ruka,

al' Admir se ne predaje lako.

Chorus

Oj, Sniježnico, zapjevaj sa mnom,

nek' se čuje pjesma za Admirom!

Kad se som iz dubine digne,

cijela kafana na noge ustane!

Nek' harmonika svira do zore,

nek' se priča preko sedam gora,

ko je jednom soma izvukao,

taj je ime svoje upisao!

Verse

Koliki su gledali u vodu,

al' nisu imali sreće k'o on,

kad se pojavi som iz dubine,

zna se odmah — stigao je šampion.

Mentor kraj njega, savjet mu daje,

„Polako, Admir, ne žuri sad“,

jer velika riba traži strpljenje,

a svaki borac ima svoj inat.

Chorus

Oj, Sniježnico, zapjevaj sa mnom,

nek' se čuje pjesma za Admirom!

Kad se som iz dubine digne,

cijela kafana na noge ustane!

Nek' harmonika svira do zore,

nek' se priča preko sedam gora,

ko je jednom soma izvukao,

taj je ime svoje upisao!

Bridge

I kad godine prođu jednom,

pričat će se ovaj dan,

„Sjećaš li se Sniježnice i soma,

i Admira, ribolovca znanog?“

Chorus

Oj, Sniježnico, nek' ti voda pjeva,

Admiru se danas pjesma sprema!

Somovi nek' čuju preko dna,

Admir svoje ime ostavlja!

Sviraj, brate, nek' se čaše dižu,

nek' se ove pjesme dugo pamte,

Sniježnica i Admir — priča stara,

a veliki som još uvijek se prepričava!